7. novembra zavrsena je pruga Brcko Banovici
7. novembra krenuo je prvi voz natovaren ugljem.
7 novembra Banovici su slavili svoj dan
7. novembra bio je Dan komune grada Banovica.
U subotu 7. novembra Banovici nisu slavili i svoj dan. Ovaj datum obiljezen je u malom krugu prijatelja. Uz kaficu sjetitisu se onog bilo jednom davno. Imali smo svoj dan. imali smo svoju prugu.
Danas imamo grad, Imamo prugu koja nema svoju funkciju. Dan komune polako pada u zaborv ili mozda ne. Mozda sljedeca pokoljenja budu ozivjela dn komune banovica, dan kada se grad rodio.
Vreme bitaka bez oružja.............
U novogodišnjoj poruci 1946. godine, Tito praktično udara temelje drugačijem pokretu akcijaštva:
„Obraćam se tebi, omladino Jugoslavije, da budeš nosilac radnog oduševljenja, da budeš primjer upornosti i samopožrtvovanja u izgradnji naše zemlje kao što si bila primjer u četverogodišnjoj borbi za slobodu svoje zemlje, kao što si u prošloj, 1945. godini bila primjer na obnovi zemlje“
Te godine, 1946., započinje uistinu istorijsko poglavlje u priči o omladinskim radnim akcijama. Omladina prihvata Titov poziv i hvata se u koštac sa planinama, rekama, neimaštinom – odlučuje da gradi prugu Brčko-Banovići. Poduhvat-to je netačna reč za ovu akciju. Jer, u to vreme to je bilo i više od-podviga!
Tito več tada uviđa da gradnja ovog velikog objekta nije samo veliki doprinos omladine izgradnji zemlje, on već tada pokušava da osim ogromnog ekonomskog, naglasi i veliki vaspitni značaj ove akcije, njen veliki politički značaj.
Evo šta je Tito rekao maja 1946. godine nam kongresu mladih Jugoslavije:
„U najtežim danima po svršetku rata uspjeli smo sprečiti da nijedan građanin Jugoslavije ne umre od gladi. Razumije se, trebalo je za to učiniti natčovječanske napore. Mnogima možda nije poznato šta se sve moralo raditi. Mi smo se trudili da prebacujemo hranu s jednog kraja na drugi..“
Evo, ovih dana poćela se graditi pruga čiju su izgradnju uzeli na sebe omladinci. Preko 90 kilometara pruge grade omladinci, i to pruge koja če voziti ugalj iz Bosne u Vojvodinu, a hljeb iz Vojvodine u Bosnu. To je pruga od velikog ekonomskog značaja i ja vjerujem da će je naši omladinci izgraditi....
I ne bih dozvolio da tjeramo omladinu da se napreže do fizičkog iscrpljenja i na štetu svoga vaspitanja, ako imamo mogučnosti da platimo radnu snagu i ako ćemo je imati dovoljno. Naša omladina, pored toga što će raditi, ima i drugih zadataka i mi imamo da se brinemo o njenom kulturnom i stručnom vaspitanju. Mi ne smijemo tražiti od vas da zanemarite ono što je bitno, mi ne tražimo od vas da zabacite vaspitanje, da biste mogli kopati...“
Ove reči su suština Titovog odnosa prema ciljevima i značaju omladinskih radnih akcija koji se konsekventno potvrđivao u svim njegovim kasnijim istupanjima kada je govorio o omladini i dobrovoljnom radu. Suština je, dakle, njegovo opredeljenje da u organizovanju radnih akcija ne sme da „preteže“ ni jedan od njegovih činilaca, a pogotovo ne da ekonomski efekti budu odlučujući. Tačnije rečeno – i ekonomski i vaspitni i obrazovni i politički aspekti moraju biti u ravnoteži. Svaki od njih je podjednako značajan.
„Omladinu treba vaspitavati u trudoljubivost, u plodnom radu, ali joj u isto vreme treba dati sve što joj je potrebno kao omladini. Ne treba kruto postavljati stvari, jer ako se negdje omladini budu davali samo krampovi i lopate, niko tamo neće ići“
Briga za „stvaraoce neodoljivog poleta“ Prilikom posete graditeljima pruge Brčko-Banovići, 26. septembra 1946. godine, informisan ne samo o graditeljskim poduhvatima mladih već i o brojnim društvenim, vaspitnim, obrazovnim i kulturnim aktivnostima, Tito je, govoreći o značaju poslova koje obavlja omladina, naglasio:
„Drugovi i drugarice, ova pruga i rad na ovoj pruzi ne znače samo stvaranje jednog saobračajnog objekta važnog za našu privredu. Ne, ovdje se događa nešto mnogo više. Ovdje se kuju novi ljudi. Ovdje se prekaljuju i izlaze iz rada novi ljudi, s novim pojmovima o radu....
....vi odlazite odavde u svoja mjesta, širom naše zemlje, i odnosite sobom sav polet, sav elan, svu upornost, svu vjeru koju ste stekli u svoje sopstvene snage, i unosite ih u nove i nove mase radnog naroda, - i u seljaštvo i u radništvo, i u našu inteligenciju, u sve naše građane. Time vi vršite jednu veliku misiju, misiju stvaralaca neodoljivog poleta, požrtvovanosti i spremnosti za savlađivanja svih zapreka koje stoje pred nama. I to je jedna velika stvar, koja je možda mnogo važnija i od ekonomskog značaja ove naše pruge...“
Prekucano iz knjige „ORA – MLADOST NAŠE ZEMLJE“, str. 10-11.Pruga uglja i hljebaGodine 1946. gradnjom pruge Brčko – Banovići, započinje nova era dobrovoljnog omladinskog rada. Treći kongres USAOJ-a preuzeo je obavezu i zavetovao se drugu Titu, da će prugu izgraditi, za u to vreme u neshvatljivo kratkom roku. Nije bilo malo „nevernih Toma“. No, radni zanos i udhićenje omladine cele Jugoslavije garantovao je da da je ništa neće sprečiti u ostvarenju toga cilja.
Delegati su uputili pismo Predsedniku Republike: „Treći kongres, skup najboljih omladinaca i omladinki, obavezuje se, da će u određenom roku, uprkos svim teškoćama i naporima, pruga povesti ugalj iz Bosne u Vojvodinu, a hleb iz Vojvodine u Bosnu.“
Pruga Brčko-Banovići bila je od ogromnog značaja; zemlji je od preko bio potreban ugalj čija bi veća produkcija poboljšala rad mnogih privrednih grana i ubrzala obnovu zemlje. Izgradnja ove pruge omogučila bi, po predviđanjima, čak hiljadu procenata bolju eksploataciju uglja izvanrednog kvaliteta iz basena Banovići – Seone. Novom prugom bi bio izbegnut pretovar u Slavonskom Brodu koji je državu koštao 50 miliona tadašnjim dinara.
Pored toga, ova pruga je trebalo da obezbedi bolju eksploataciju soli iz Tuzle i drugih sirovina u istočnoj Bosni kao i bolje snabdevanje ovog regiona životnim namirnicama. Iznad svega, na izgradnji je trebalo da se potvrdi bratstvo i jedinstvo izgrađivano u NOB-u, a to bi ujedno bio i novi teren za sticanje socijalističkih iskustava i saznanja iz oblasti kulturno-vaspitnog rada.
Za početak radova određen je 1.maj, a odluka o ovome doneta je 9.aprila 1946. godine. Formiran je Odbor za gradnju, koji je za dvadeset dana postavio trasu, izvršio pripreme za rad, kako-tako snabdeo buduće graditelje alatom i materijalom.
„Izgradnja pruge je pitanje časti omladine Jugoslavije, pitanje njenog završetka je pitanje časti naše omladinske organizacije“, bile su reči druga Rate Dugonjića na mitingu. 1. maja u Brčkom.
Nedostajanje alata bilo je na početku najveći problem. Na seču i krčenje odlazilo je po deset omladinaca sa samo jednom sekirom. Lopata je služila kao osnovni alat, čak i pri vađenju panjeva, i nije se smela slomiti! O kamionima – transporterima nije bilo ni reči; zemlja je stotine metara gurana u kolicima ili nošena u vrečama. Nekoliko buldožera, drobilica, kompresora, koje je omladini ustupila armija, predstavljali su prave dragocenosti i prilikom dopremanja u naselje bili veliki podstrek da se radi još bolje i brže.
Bez obzira na teškoče, brigade su preticale jedna drugu u rezultatima, vodila se grčevita borba za svaki poen, za svaki metar pruge, svaki šliper. Najbolje čete od štabova brigade dobijale su prelaznu zastavicu. Štabovi sekcija dodijeljivali su svakih deset dana zastavu najboljoj brigadi. Ona brigada koja bi je tri puta sticala, dobijala je pravo da je zadrži. Glavni štab je svakih dvadeset dana dodijeljivao zastavu najboljoj brigadi na trasi. Brigada koja bi je dobila dva puta, imala je pravo da zastavu ponese sa sobom na kraju smene.
Na brigadiste okolni meštani su u prvo vreme gledali sa nepoverenjem, ali kako je vreme odmicalo, počela je da se razvija saradnja između naroda i graditelja. Seljaci su pomagali brigadistima prilikom izgradnje platoa, uređivanja puteva oko pruge, zatim u smeštaju i konjskoj i volovskoj zaprezi. Na drugoj strani, brigadisti, posebno studenti i srednjoškolci, mnogo su napora posvečivali prosvečivanju seoskog življa, posebno opismenjavanju i na polju zdravstvenog vaspitanja. U vreme žetve omladina je porodicama bez radne snage pomagala u prikupljanju letine.
Pročitaj kompletan post